Opis proizvoda
izložba; MSU, u razdoblju od 04. do 30. lipnja 2002.
Kustosica izložbe: Nada Beroš
"Svidio mi se zvuk glasova u riječi »čekaonica«, te sam insistirao da se izložba zove upravo tako, bez uobičajenog engleskog prijevoda. U stvari, to je igra riječi, jer na poljskom jeziku bi ta riječ u prijevodu značila »čekanje na ništa«. A to se zapravo dogaða kada prelazite iz jednog stanja u drugo ili iz jednog prostora u drugi. Nema vidljivih materijalnih »dokaza« da se nešto fizički promijenilo, no promjena je nastala i ostali su više-manje nevidljivi tragovi te promjene.
Izložba je vrlo složena i nastajala je veoma polagano. Postoji nekoliko slojeva interpretacije. Kada sam prvi put posjetio Muzej suvremene umjetnosti ove zime, bilo mi je rečeno da je to nekadašnja palača u kojoj su nekoć živjeli ljudi. Zato sam želio naglasiti postojanje tragova ljudske egzistencije koja je povezana s protokom vremena. Tako izložba počinje i završava s video snimkom sata kojeg sam snimio u svom ateljeu i koji pokazuje protok vremena od jednog sata. Posjetitelj prolazi odreðeni put, od zatamnjene prostorije na početku, preko četiri sobe osvijetljene prirodnim svijetlom, do zadnje, ponovno zamračene prostorije s potpuno identičnom snimkom sata. No, bitan je i zvuk koji sam zabilježio snimajući protok vremena: zvuk zvona obližnje crkve, dječje glasove, zujanje muha... Izmeðu prostorija sa snimkama satova ostavljen je svojevrsni svijetli prolaz u kojima su smješteni dječji crteži na temu »Čega se bojim« postavljeni u različitim visinama...
Ti crteži su narativni element koji povezuje prostore »Čekaonice«. Ono što je bitno je da postoji i trag individualnosti, jer je svaki crtež postavljen upravo u visini djeteta koje ga je nacrtalo. Jednako tako natpis »čekaonica«, napravljen od sapuna, u ulaznom hodniku muzeja je postavljen u mojoj visini, na 120 centimetara. S obzirom da sam kipar po vokaciji zanimaju me dimenzije, a posebno dimenzije ljudskoga tijela kao svojevrsna mjera stvari... No, u meðuvremenu, sebe doživljavam kao arheologa sadašnjice, sakupljača tragova čovjekovog prisustva koje bilježim u svojoj umjetnosti."
(Iz interviewa Leile Topić s Miroslawom Balkom, suvremenim poljskim kiparom mlaðe generacije., objavljenog u Vjesniku, 17. lipnja 2002.)
|